Predstava „Kreket“ u koprodukciji zagrebačkoga „Teatra Exit“ i velikogoričke „Scene 10410“  premijerno je izvedena 2013. godine. Ove godine predstava u režiji Renea Medvešeka izvedena je kao gostujuća predstava u sklopu Dana Ksavera Šandora Gjalskog 22. listopada u zabočkom Multimedijalnom centru-kinodvorani. Istoimenu kraću dramu napisao je David Mamet, a okosnica dramske priče polazi od klasičnih bajki u kojima se lijep i bogat princ nakon zle čarolije pretvara u ružnoga i siromašnoga žapca, čime se postiže dvostrukost perspektive.

Jednostavna i nepretenciozna predstava u trajanju od devedeset minuta nudi gledateljima spoj vizualno zanimljivoga dijela scenografije, „blues“ glazbe i uvjerljive i humoristične glume Luke Dragića u ulogama princa i žapca, Ivana Grčića u ulozi prinčeva podanika i Mije Anočić Valentić u ulogama dobrodušne mljekarice i zle čarobnice. Iako se radi o vrlo jednostavnom i predvidljivom zapletu, koji je čvrsto strukturiran žanrom bajke, troje glumaca donosi na scenu mladenačku i živahnu energiju te nam glumački uspješno prikazuju i podslojeve bajkovite priče poput ključnih pitanja zašto je netko kažnjen, a da nije učinio nikakvo zlo. Scenografija Tanje Lacko vrlo je jednostavna, decentna, ali zanimljiva. Šarene kvačice na grančicama označavaju raznobojno cvijeće, koje prinčevim pjesničkim jezikom poprimaju simbolička značenja, i šumu u različitim godišnjim dobima. Proljetna je šuma označena šarenim kvačicama-cvijećem, a zimska malim, bijelim plastičnim čašama kao označiteljima snježnoga pokrivača. Boje, naravno, pritom imaju simbolička značenja, no potpuno značenje prenosi se tek jezikom. Sam naslov predstave „Kreket“ aludira na značenjske mogućnosti jezika, ali i mogućnosti njegove igralačke prirode. Kreket kao glasanje žaba, onomatopejska glagolska imenica, označuje mijenjanje perspektiva: čovjekoliki princ pretvara se u žabu, njegova se perspektiva bitno mijenja, ali i njegov svjetonazor, ponašanje i razmišljanja. Kreket se ostvaruje oponašanjem glasanja žaba, ali i zvukovnim ostvarenjem dodirivanja boca. Boce kao još jedan scenografski element pridonose ostvarenju zvukovnosti, ali nemaju efekt kao kvačice na granama. Kostimografija Milene Medvešek praktično je osmišljena i prati tradicionalne značajke likova iz bajki. Tako je kostimografska oznaka princa dugi zlatni plašt, žapca funkcionalni zeleni kostim, mljekarica ima dugu, jednostavnu, neuredniju i slojevitu haljinu i limenu kanticu za mlijeko, a sluga jednostavni kostim – tamne hlače, sivu košulju i zeleni prsluk te prtljagu i crveni kišobran kojim vjerno prati i štiti svojega princa.

„Blues“ glazba u kraćim stankama kada glumci mijenjaju scenu pridonosi zvukovnom značenju predstave pritom spajajući modernu glazbu i tradicionalnu bajku. Predstava „Kreket“ dobro se uklopila u cjelokupnu manifestaciju i nekim komičnim elementima nasmijala publiku koja je uspjela u ključnim trenutcima uroniti u svijet bajke i pitati se kako princ, a kako žabac gledaju na svijet. Dvostrukost možda začuđujuće perspektive ipak nam neće objasniti zašto je princ točno kažnjen, što se na kraju dogodilo s okrutnom vrlom Patricijom, neprisutnom negativnom dramskom osobom koju ipak percipiramo kroz dijaloge i monologe, te je li se princ vratio u svoje kraljevstvo i svrgnuo izdajnički ljubavni par na dvoru. Ipak, poruka je jasna: princ je postao žabac zbog nepopustljivosti (ili nečeg trećeg?), ali poučen preobrazbom, drugi put u istoj situaciji na kobno pitanje daruje šumsko cvijeće čarobnici i time se spašava od zle sudbine.

– Tina Marušić