Najsvečaniji trenutak cjelotjedne Kulturne manifestacije „Dani Ksavera Šandora Gjalskog“, svečana dodjela Književne nagrade „Ksaver Šandor Gjalski“ za najbolje objavljeno prozno književno djelo u 2015. godini, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Krapinsko-zagorske županije i gradova Zaboka, Poreča i Crikvenice te Zagorskog lista, Radija Zabok i Radija Kaj, održala se 24. listopada u Osnovnoj školi koja nosi ime po velikom gredičkom književniku. Točno u 18.00 sati zbor „Gjalski“ otpjevao je hrvatsku himnu što je simboliziralo početak velike svečanosti i dodjelu Književne nagrade, utemeljene 1979. godine, ovogodišnjem laureatu Dubravku Jelačiću Bužimskom za knjigu Nezaboravne priče iz kavane Corso u izdanju Matice hrvatske.

Od mnogobrojnih gosta i uzvanika svečanosti su prisustvovali ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, izaslanica Ministarstva kulture RH Mihaela Mađerić Majcen, predsjednica stranke OraH Mirela Holy, saborska zastupnica Dunja Špoljar, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, bivši župan slovenske općine Puconci Ludvik Novak, župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar i njegova zamjenica Jasna Petek, zabočki gradonačelnik Ivan Hanžek i predstavnici gradova Poreča i Crikvenice. Prepuni školski amfiteatar uživao je u sjajnom nastupu zabočke sopranistice Patricije Hitrec, koja je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, i u njezinim ekspresivnim izvedbama Snešice Franje Lučića, pjesme Murve Dragutina Domjanića i trećeg dijela opere Un ballo in maschera (Oscar) Giuseppea Verdija uz klavirsku pratnju.

Predsjednik Prosudbenoga povjerenstva za Književnu nagradu Stjepan Čuić iz Društva hrvatskih književnika, kao predstavnik Povjerenstva u sastavu Ivice Matičevića (DHK), prošlogodišnje dobitnice nagrade Julijane Matanović i profesorica Sofije Keča i Ingrid Lončar, istaknuo je kako je od 65 pristiglih naslova nagrada uvjerljivo pripala književniku Jelačiću Bužimskom i kako su izdavačke kuće Matica hrvatska i Fraktura među najboljima u očuvanju kriterija za suvremenu hrvatsku prozu. Ivica Matičević pročitao je obrazloženje dodjele u kojem je istaknuto kako su dvanaest nezaboravnih priča iz kavane Corso protkane anegdotama, pošalicama s izrazitim smislom za humor te ocrtavaju i oslikavaju prostor sjećanja na zlatne godine kavanskoga okupljanja.  Pritom je kultna osoba iz priča Vladimir Vuković – Vladek  koji je svojim duhovitim šalama, promišljenim kritikama i intelektualnim temama okupljao najveće intelektualce, umjetnike i studente, dobre duhove kavanskoga prostora slobode, za središnji stol (Stammtisch) oko kojeg su nastajali nezaboravni razgovori. Jedan događaj autor proširuje u više fabularnih linija u kojem su vidljive i sekvence iz filmske i kazališne umjetnosti. Okvir priče tako „priljepljuje“ poput meandara svoje produžetke koji se ponovno vraćaju u središnji prostor radnje – kavanski okrugli stol vitezova s ironijskim modusom kao štitom. Odmjerenim stilom autor rastvara svijet nestale kavanske atmosfere i slikovito s velikom nostalgijom oživljuje sjećanje na prošlo vrijeme i ljude.

Plaketu s likom Ksavera Šandora Gjalskoga književniku je uručio gradonačelnik grada Zaboka Ivan Hanžek, a Povelju predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač koji je i ove godine istaknuo već dužu ideju o izdanju Izabranih djela Ksavera Šandora Gjalskog i planiranje edukativnoga kolokvija o Gjalskom, a ističe i da se Dubravko Jelačić Bužimski upisuje se u trag Gjalskoga po svojem realističnom konceptu pisanja, fantastičnim elementima i mističnim ugođajem. Novčani iznos uručila je izaslanica Ministarstva kulture RH Mihaela Mađerić Majcen koja je istaknula da je Dubravko Jelačić Bužimski svojim pričama podsjetio da je Zagreb i nekoć i danas „kulturna srednjoeuropska metropola“, nekoć više po očuvanju svojih kultnih kavana poput Corsa. Župan Željko Kolar dodao je da je Zabok i ove godine pokazao da je osim gospodarsko i snažno kulturno središte u razvoju koje čuva književnu riječ.

Dubravko Jelačić Bužimski poznati je hrvatski književnik koji je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, no pravom se nikada nije bavio. Objavio je dvije zbirke pripovjedaka, više drama, trilogiju romana o Martinu (romani za djecu i mlade), piše radio-drame i televizijske drame, filmske scenarije i scenarije za televizijske serije te je jedan od najpoznatijih i najvažnijih suvremenih književnika koji pripadaju naraštaju hrvatskih fantastičara. Svoj je govor na svečanoj dodjeli strukturno podijelio na tri tematska ciklusa: značaj knjige Nezaboravne priče iz kavane Corso, značaj osobnosti Ksavera Šandora Gjalskog i značaj Književne nagrade. Odgovor na prvu temu daje Proslov knjige koji otkriva kako autor želi prizvati sjećanja na sve dogodovštine s kavanskoga stola u Corsu: Zato što sam ih kao dugogodišnji gost legendarne zagrebačke kavane Corso, i još legendarnijeg stola, odlučio oteti zaboravu i posvetiti uspomeni svih onih koji su za tim stolom sjedili. Nezaboravne priče iz kavane Corso zamišljene su kao zbirka priča koje podjednako objedinjuju dvije komponente; prostor kavane i osobnost čovjeka koji je u njoj bio redoviti gost: filmski kritičar i publicist Vladimir Vuković – Vladek. (2015: 5) Druga tema povezana je s televizijskom serijom Razgovori sa sjenama u kojoj je Jelačić Bužimski u suradnji s glumcima stvarao fiktivne razgovore i imaginarne dijaloge s umrlim piscima pišući pitanja i odgovore. Jedan od tih pisaca bio je i Ksaver Šandor Gjalski, kojeg je odglumio Zoran Pokupec, glumac nevjerojatne sličnosti s Gjalskim, koji je otkrio sve o početcima pisanja u gredicama 1854. godine, o portretima predaka, o obitelji i zaljubljivanju, o zagorskom pejzažu, uzorima popu Turgenjeva i životnoga puta kao političkoga aktivista, povijesnoga kroničara i književnika. Jelačić Bužimski povezuje lik Batorića s Vladekom upravo u osjećaju bliskosti samih autora i važnosti njihovih osobnosti. Ističe važnost nagrade prisjećajući se prošlih dobitnika, redom velikih hrvatskih književnika, koji potvrđuju reputaciju dodjele, ali potiče i učenike osnovnih i srednjih škola na daljnje stvaranje, jer tko zna? Možda će se u njihovim rukama jednom naći ova velika književna nagrada.

Dubravko Jelačić Bužimski i njegova zbirka priča Nezaboravne priče iz kavane Corso otvorila je sjećanje na zlatno poglavlje u zagrebačkom životu – životu kavanskih okupljanja i ljudi koji su svojim intelektualnim, britkim i duhovitim razgovorima o aktualnim političkim, kazališnim, filmskim, književnim i društvenim zbivanjima obilježili povijest. Knjiga me podsjetila na dragog obiteljskog prijatelja Toma Durbešića i priče koje sam slušala od svojega djeda – anegdotske priče o velikim umjetnicima i ljudima – onima koji su živjeli u slobodi duha i ostavili neizbrisiv trag u sjećanjima mnogih. Hvala Dubravku Jelačiću Bužimskom na izvanrednom djelu, na predivnim sjećanjima koje je podijelio s čitateljima, na pričama o kavani Corso i Vladeku – hvala na jedinstvenoj mozaičnoj slici nekadašnjega Zagreba i na zaista nezaboravnim i neponovljivim pričama!

 

Tina Marušić