Osebujnu i svestranu Ivanu Šojat Kuči nemoguće je jednoznačno odrediti – ona je višestruko nagrađivana spisateljica, kolumnistica, prevoditeljica s engleskoga i francuskoga jezika, završila je dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu, uređuje kazališne knjižnice u HNK-u, hrvatska je dobrovoljka u Domovinskom ratu. Zaboku je poznata po tome što je 2010. godine njezin roman Unterstadt, koji je i dramatiziran, proglašen najboljim proznim djelom u godini te je dobio književnu nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“. Piše priče, eseje, pjesme, a objavila je četiri romana, od kojih je posljednji Jom Kipur promoviran u zabočkoj Zelenoj dvorani 23. listopada u 19.00 sati. Promociju je vodila Ljiljana Pavlina dobro spajajući i preplećući razgovore o samoj knjizi i ležerno druženje uz ugodnu književnu atmosferu.

Opširniji roman, simbolički naslovljen po židovskom blagdanu Jom Kipuru, progovara o ratnim strahotama u vrijeme Domovinskoga rata stavljajući u središte lik Josipa Matijevića, hrvatskoga branitelja, ali i čovjeka kojeg zanima čitanje, filozofija i skupljanje vijesti iz crnih kronika. Lik Josipa Matijevića kompleksna je ličnost koja kroz razgovore sa psihijatrom otkriva svoje traume, liječi se terapijom slikanja, a pomaže i drugima u prevladavanju njihovih psihofizičkih traumi. Teška i još uvijek osjetljiva tema u našoj domovini problematizira pitanja neosvjetljavanja svih aspekata rata i konačno otkrivanje istine, reintegraciju u istočnim dijelovima zemlje, današnje stanje u istočnoj Slavoniji, kao i pitanje grijeha i oprosta za počinjene zločine. U romanu se opisuje pad grada Vukovara, oslobađajućih akcija Bljesak i Oluja počevši pucnjem na predizbornom skupu. Ljiljana Pavlina povezuje ovaj vrlo aktualni roman s predizbornim vremenom i lažnim obećanjima. Ivana Šojat Kuči strastveno se zanima za fenomene rata i religija koje detaljno, pažljivo i gotovo fanatično proučava. Filozofija židovske religije utkana je i u ovaj roman. Židovski blagdan Jom Kipur prevodimo kao Dan pomirenja kada grješnici ponaosob traže oprost za svoje grijehe, odnosno priznaju grijehe za koje se žele pokajati. Autorica tvrdi da se ta katarza u Hrvatskoj nije dogodila, odnosno ratne traume žive dok god nema isprike za počinjene zločine, a samim time nema ni oprosta, ni ravnoteže, ni mira. Vrlo realističnim i osebujnim književnim stilom autorica za prevladavanje i otpuštanje traumatskih iskustava nudi rješenje – reći istinu i zatražiti oprost.

Roman Ivane Šojat Kuči Jom Kipur stavlja u središte temu Domovinskoga rata, prekinute mladosti, preokrenutih vrijednosti uz osjećaje grizodušja i traumatskih stanja. Povezuje rat i religiju nudeći ipak rješenje iz mračne atmosfere i optimističan kraj u kojem se nazire toliko potrebno svjetlo. Postoji mogućnost, kako nam je otkrila sama autorica, da se ovaj film ekranizira, a njezin je sljedeći potez pisanje romana o Osmanlijama i Osmanskome carstvu u 16. stoljeću te fenomenu janjičara kao najmoćnije i najorganiziranije vojske. Želimo joj puno uspjeha u sljedećim književnim pothvatima!

Tina Marušić