Novosti i najave

„Pluća“ Teatra Exit napunila Multimedijalni centar u Zaboku

Kazališna predstava Pluća Teatra Exit, premijerno izvedena 2016. godine, prema tekstu engleskog dramskog pisca Duncana Macmillana i u režiji Aide Bukvić, izvedena je 25. listopada u prepunoj Multimedijalnoj dvorani u Zaboku s početkom u 20.00 sati. Ova emotivna predstava nijednog gledatelja nije ostavila ravnodušnim.

Jadranka Đokić i Amar Bukvić u nešto više od sat vremena predstavili su publici ljubavni par koji je u nekoliko životnih situacija ispričao svakidašnju priču modernog doba. Priča je to o dvoje mladih ljudi koji misle da će svijet spasiti od ekološke katastrofe samo ukoliko će zasaditi mnogo drveća.  Oni recikliraju, gledaju dokumentarce, čitaju knjige, uče iz njih i voze se biciklima kako ne bi zagađivali zrak. Međutim, voze i automobil, a ponekad ostave vodu da protječe kada ne treba. U trenutku kada se spomene dijete, počinju nedoumice, zavrzlame i prevrtanja jer se postavlja pitanje kako netko može imati dijete i u isto vrijeme biti ekološki osviješten. Vrhunac cijele radnje se dešava kada par izgubi dijete spontanim pobačajem i kada se zbog tuge i očaja udalji. Shrvani emocijama tuge i bijesa, zaboravljaju brinuti jedan o drugome pa u naletu osjećaja nerazumijevanja i samoće, muški lik priznaje preljub. Par prekida te se ponovno susreće nakon nekog duljeg vremena brzo se prisjetivši starog plamena pa,završivši u krevetu, djevojka zatrudni. Muškarac priznaje da ima zaručnicu, no spoznajom da će dobiti dijete prekida odnos s njom pa se ponovno ujedini sa ženskim likom kojeg je utjelovila Đokić. Brzim scenskim izmjenama prikazuju ostatak života mladog para sve do samog kraja kada umire muški lik. Publika je vrlo jasno mogla uočiti autorovu želju za suosjećanjem i prihvaćanjem.

Fotografije preuzete sa stranice Teatra Exit

Predstava minimalističke scene  Miljenka Sekulića predstavlja par čije dvoumljenje oko toga treba li na svijet donijeti vlastito dijete predstavlja pravi primjer paranoidne populacije današnjeg doba. Nepremostiv strah od onog što dolazi i onog što već postoji predstavlja okosnicu teksta i predstave koja istražuje lomljive veze suvremenih parova, ali i donosi prikaz društvenih normi i strahova kroz koje gradimo odnose s drugima. Simboliku sadnje drveća može svaki gledatelj protumačiti na svoj način, ali jedno je sigurno, a to je da ako gradimo odnose s drugim bićima, trebamo uložiti truda i iskreno se boriti da ljubav opstane otvarajući svoju dušu i srce drugoj osobi. Treba osvijestiti svoja čuvstva te disati i voljeti punim plućima.

Lucija Mlakar

Dodano:
26. 10. 2018. u 8:23

Autor:
urednik