Dugo očekivana knjiga igrokaza „Senje o Gjalskom“ dugogodišnje učiteljice u Osnovnoj školi u Zaboku (sada u mirovini), gospođe Nevenke Miškulin, napokon je objavljena i izdana. Promocija knjige održana je 24. listopada u Velikoj galeriji grada Zaboka, simbolično na Dane Gjalskog, gredičkog gospodina koji je autorici predstavljao neiscrpnu inspiraciju cijeli njen radni vijek.

Gospođa Nevenka Miškulin dugi je niz godina bila koordinatorica Male nagrade Gjalski i članica Prosudbenog povjerenstva za Malu nagradu Gjalski, voditeljica dramske skupine Mali Gjalski i sudionica u mnogim drugim projektima. Dramska skupina Mali Gjalski godinama je na sceni prikazivala crtice iz života Ksavera Šandora Gjalskog, a kroz scenske igre otkrivala kakav je bio život u dvorcu Gredice, kako je Gjalski provodio svoje djetinjstvo i kasnije svoj radni dan, a nerijetko je sadržaj scenskih igara prikazivao odnos sa suprugom Vilmom, spomenuvši dakako i sluškinju Doricu, Gjalskijeva oca i odnos sa slugama, život u okolici dvorca, gastronomiju onog vremena, stare navade… Sve su ove teme objedinjene u prvom dijelu knjige u obliku kratkih dijaloga, monologa i scenskih igara.  Drugi dio knjige čini mali kajkavski rječnik i razlikovna gramatiku zabočkog govora što je rezultat zajedničkog rada s učenicima na istraživanju kajkavskog narječja i lokalnog govora.

Nakladu knjige potpisuje Ogranak Matice hrvatske u Zaboku, a urednica knjige je Sandra Babnik Lončar, profesorica Hrvatskog jezika u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Zaboku koja je predstavila knjigu uz njene dvije recenzentice: dramaturginju i književnicu za djecu, profesoricu Željku Horvat-Vukelju, i dr. sc. Ivanom Kurtović-Budje, voditeljicom odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Babnik Lončar istaknula je kako je ova knjiga zbirka originalnih i pedagoški vrlo dotjeranih igrokaza pisanih od 1992. do 2011. godine. Urednica knjige je autoricu dugo nagovarala da objavi ovu knjigu, koja će pomoći u nastavnim procesima dramskih grupa i unapređenju međusobnih učeničkih i kulturalnih odnosa. Knjiga predstavlja pedagoško sredstvo učenja za život, na temelju koje svaki čitatelj može razvijati spontanost, inventivnost i razumijevanje sebe i drugih. Iako je svrha ove knjige edukacijska, namijenjena je za širu publiku i sve uzraste. U osamnaest igrokaza autorica je uvrstila i posebno odabrane ulomke iz Gjalskijevih djela želeći zainteresirati mlade generacije za očuvanje folklorne građe i baštine, ali i funkcionalno korištenje razlikovne gramatike kajkavskog narječja.

Horvat-Vukelja svoj je doživljaj knjige usporedila s dodjelama Male nagrade Gjalski na koje je listopadima dolazila i željno, iz godine u godinu, iščekivala što će tadašnja koordinatorica osmisliti i predstaviti. Gjalski nije vodio buran život, ali bez obzira na to, autorica ga je svaki put na novo uspjela prikazati kao veliku i zanimljivu ličnost, servirajući tako „na jelovniku uvijek nešto novo“. Recenzentica je spomenula će knjigu moći koristiti svi budući naraštaji, a posebice nasljednici kojima je Nevenka Miškulin bila učiteljica i koji su sa sobom u život ponijeli dio nje i njezinog stvaralaštva.

Druga se recenzentica osvrnula na samu kajkavštinu u igrokazima i razlikovnu gramatiku. Kurtović-Budje objasnila je kako se mnogo riječi, za koje mi smatramo da su specifične samo za naš kraj, koriste i u drugim pokrajinama naše zemlje te da knjiga neće naići na prepreku u nijednom dijelu Republike Hrvatske. Ona je, kao i prethodnice, ponovila da je knjiga veliko blago za djecu i odrasle.

Nakon što su urednica i recenzentice predstavile knjigu, došao je red da se publici obrati sama autorica. Ganuta i emotivna, zahvalila se svima koji su zaslužni za ovo ostvarenje: Ogranku Matice hrvatske u Zaboku, predsjedniku Ogranka, gospodinu Ivici Balagoviću, svim učenicima Srednje škole ŠUDIGO, Gordani Dugorepec, recenzenticama, a najviše urednici Sandri Babnik Lončar koja je „pedagoškim taktom“ usmjerila autoricu prema objavljivanju svojih uradaka. Sadržaj knjige je potekao iz škole u kojoj je radila, a u tome joj je uvelike pomoglo njeno porijeklo. Naime, Nevenkina prabaka Franciska bila je težakinja na Gjalskijevim njivama, a djed je bio stolar koji je Gjalskomu radio košnice. Otac je pak svako malo dolazio do dvorca i upijao sve slike i mirise tadašnje „gospošije“. Gotovo nijedno ime u igrokazima nije izmišljeno, a svi igrokazi zajedno uokviruju život ljudi koji su živjeli blizu Gredica. S obzirom na to da je bila učiteljica, imala je mnogo posla koje je morala odraditi pa bi često ostajalo malo vremena u školi za rad dramske skupine. Autorica se prisjetila kako je pozivala djecu u svoju kuću gdje su u dnevnom boravku stvarali igrokaze i dramske prikaze. Za veliki dio njenih radova zaslužna je pozitivna klima Osnovne škole Zabok čiji su ravnatelji, nekadašnji Rudolf Zajec i sadašnji Tomislav Polanović prepoznali Nevenkinu strast prema baštini, folkloru i kajkavštini. Autorica Nevenka Miškulin izrazila je veliku želju da buduće generacije čuvaju kajkavsku riječ, običaje i sve ono što čini baštinu, čime je završila svoje obraćanje publici.

Na promociji knjige sudjelovali su i učenici Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog koji su pod voditeljskom palicom Lucije Mlakar, profesorice Hrvatskog jezika u OŠ Zabok, izveli jedan od igrokaza iz knjige pod nazivom „O Gjalskom vam bude pripovedale“. Učenici su na vrckav i zanimljiv način, obučeni u narodne nošnje, a popraćeni melodijom na tamburici, iznijeli mali dio dugogodišnjeg rada profesorice Miškulin. Promociju je privela kraju glazbena točka Doris Tkalčević, učenice trećeg razreda Osnovne glazbene škole, koja je izvela Sonatu u g-molu, Johanna Sebastiana Bacha.

Sudeći po broju prisutnih na predstavljanju knjige, osmijehu na licu same autorice, gromoglasnom pljesku svih nazočnih i redu ljudi koji su čekali da im se autorica potpiše na knjigu, možemo zaključiti kako Senje o Gjalskom predstavlja ne samo bogatstvo znanja o slavnom Gjalskom, već i poticaj za daljnje istraživanje i rad o povijesti i jeziku našega kraja.

Lucija Mlakar