Novosti i najave

Grad, pepeo – roman-slagalica o vanjskim i unutarnjim ratovima za precizne čitatelje

Nagrađivana književnica, ujedno i urednica i prevoditeljica, Ivana Rogar 21. listopada u Zelenoj dvorani predstavila je publici svoj novi roman Grad, pepeo u izdanju nakladničke kuće OceanMore. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pa i ne čudi spoj pisanja (1. knjiga Tamno ogledalo, zatim Tumačenje snova), uredništva (časopisi Quorum, Libra Libera i nakladnička kuća Durieux) i prevođenja (prevela je sedam knjiga s engleskog jezika na hrvatski). Objavljen u travnju ove godine, roman Grad, pepeo naišao je na pozitivne reakcije publike i književne kritike svojom začudnošću, univerzalnošću teme, gotovo vidovitošću i prepletanjem romaneskne građe s našom svakodnevicom.

U neimenovanom gradu, u neodređeno vrijeme, u prostoru stana odvijaju se razne životne, svevremenske, fantazmagorične situacije četvero članova disfunkcionalne obitelji čije se priče pripovijedaju iz različitih perspektiva u različitim licima. Već te odrednice dokazuju da roman zahtijeva zrelog čitatelja koji će čitajući ovo djelo razmišljati, slagati, povezivati i tumačiti – dešifrirati dijelove i spojiti ih u jedinstven mozaik. Djed, majka Nataša, stariji sin Alen i mlađi Toni čine ovu četveročlanu obitelj različitih karaktera i svjetonazora: djed, dementan i zaglavljen u prošlosti, oblikuje strah od vlastite obitelji i odbacivanja; majka Nataša nosi teret obitelji, a u nesigurnosti i anksioznosti pokušava održati obitelj na okupu, no ne uspijeva; sin Alen tip je sociopata koji hladno i apatično doživljava ratnu krizu i ljudsko beznađe, a mlađi Toni postat će njegova refleksija u kasnijim poslijeratnim godinama.

Ovo je roman o ratu, nadasve o vanjskim krizama, ali i unutarnjim ratovima likova. U apokaliptičnom svijetu nestaje i ljudskost, ljudi postaju roboti zaglavljeni u vlastitim nemogućnostima bijega od općeg ludila koje ih okružuje te bivaju uvučeni u crnu rupu, crnilo koje je autorica sjajno predočila prostorom stana – rupe koja „jede“ stvari i hodnicima – metaforama upadanja u tamu, neimanja ikakvog uporišta života i napose gubljenja sebstva, humanosti, svega onoga što čovjeka čini čovjekom. Roman sadrži umetnute dokumentarističke priče, simbolična poglavlja koja se usmjeravaju na različite strane svijeta i razdoblja, ali povezuje ih glavna tema: rat: način na koji dolazi do rata, sredstva u ratu, tijek rata i njegove posljedice. Rezultat zvijeri i zvjerskoga uvijek je uništenje čovjeka i bezdan u koji upada.

Iako se o ratu ne govori direktno, autorica vješto progovara o njemu kroz ludilo u obitelji – kako je to naglasila moderatorica večeri Ljubica Anđelković. On je pun poruka i ideja koje treba iščitati, a čitatelj se nalazi pred slagalicom koju će odgonetnuti samo pravim kodovima. Apsurd u romanu zaokružuje priču – niti stablo naranče koje se pojavljuje kao simbol puta u ravnotežu i funkcioniranje društva ne uspijeva vratiti nadu. Ljudi se oko njega posvađaju i posijeku ga. Fokusi, jasna struktura, naglasak na unutarnjim svjetovima likova, univerzalnost teme, pa i smještanje u suvremeni kontekst neizvjesnoga vremena u kojem se nalazimo, čine ovaj roman izuzetno zanimljivim i primamljivim.

Tina Marušić

Dodano:
21. 10. 2020. u 9:06

Autor:
urednik

Prethodna vijest: